Spomenik Vojislavu Iliću

Niču sa svih strana po kalemegdanskom parku
Biste akademika, pesnika, i profesora prava,
Jedna odmah kraj staze, a druga u šumarku,
Neke još uvek torzoi, postolja bez glava.

Strpljive i strašne u miru i samoći,
Nepokretne, samo znak jedna drugoj šalju,
Raspoređuju se po crnim i belim poljima noći,
Drže u šahu spomenik crnom kralju.