Ciroza

Promašen život, smrt blizu, ciroza,
Invalid u dvedeset i sedmoj; bez para.
Napustio me humor, otupeo mi mozak,
Već dugo ne pišem ništa, a sve je manje dara.

I sad se pesmama vraćam kao senka,
Bez ushićenja, kao na prinudnom radu;
Završiti što treba, što me odavno čeka
Pa napustiti život i ostaviti nadu.

Opet nevešto, početnički, s mukom
Za pravom rečju tragati cele noći;
Čeznuti za slikom, metaforom, za zvukom –
Nek su mi bar štake rima od pomoći.